Novosti

Najbolji literarni rad na temu "Život fojničke kasabe u Zijinim djelima", po javnom konkursu za učenike SMŠ "Zijah Dizdarević" u okviru Književno-kulturne manifestacije "Susreti Zija Dizdarević" napisala je učenica gimnazije Sabina Neradin, kojeg je pročitala na današnjoj akademiji.

Život fojničke kasabe u Zijinim djelima

Mir i hladnoća. Niz pusti sokak vjetar lagano nosi lišće, dok njime protiče život protkan patnjom i neimaštinom, noseći sve te puste godine kao teško breme. Sve dublje seže u čovjekovu dušu i tišti je. Po drvenim krovovima sunce prosipa svoje tople zrake.

Ta mala kasaba bila je stisnuta između dva siva brda, nagnuta nad drvene krovove nakrivljenih kuća.

Čuje se zvuk katanca, dućani se otvaraju. Crveni fesovi dobijaju jarkocrvenu boju pod sunčevim zrakama, ljudi izlaze na sokak. Sjedaju za tezgu, podvijajući noge poda se. Po dvoje-troje ljudi prošeće tim uskim sokakom, nazivaju selam zanatlijama držeći ruke iza leđa, radoznalo zureći u tuđe dućane. Idu prema kafani. Kafana se polahko puni, ljudi piju kahvu iz iste džezve, dajući tome veliki značaj. Dim sve više ispunjava kafanu,  a ljudi šute i ispijaju fildžane s kahvom, okovani mislima. Kao da vrijeme stoji. Niz pusti sokak odjekuju otkucaji starog, debelog sata sa prozora starog sahadžije, dajući život toj ulici. Zatim protrčaše djeca, svojom vikom razbudiše trgovce i zanatlije, koji su već bili klonuli pred poslom, dok njihovi šegrti trpe svaku muku i bez pogovora obavljaju dati zadatak.Začuje se ponegdje i zvuk čekića, ali ne zadugo. Ljudi iz dućana izlaze na sokak, udišući svjež zrak, gledaju niz kaldrmu. Pogledi prazni i tupi. Vrijeme je ručka pa mašu jedni drugima, dogovaraju ko će šta dati pa da konačno nešto pojedu. Ugodni, primamljivi mirisi šire se sokakom. Izrazi lica postaju drugačiji, veseliji, kao da sve dobija smisao. Avlije su ograđene drvenom ogradom, već zastarjelom pod naletima kiše i vjetra. Unutar avlije su nagomilana drva, odjekuje zvuk sjekire. Štale su bile usporedno sa hanom, mjestom gdje se ljudi okupljaju i piju, pa se neugodan miris širio posvuda. Gumna i krtolišta, kao okamenjena, pružaju se nad malim kućama, poput štita. Iza debelih, tamnih i vlažnih zidova nazirale su se sjenke, lijepe, pokorne i skrivene od neželjenih pogleda. Pazile su djecu i krpile odjeću, iz dana u dan. Urezujući se sve jače u misli i dušu, tekao je nelijep i težak bosanski život. I tako, godina za godinom, hladni vjetrovi donesoše novo vrijeme i nove ljude.

Mnogo toga se promijenilo. Fojnica je dosta ljepša, bogatija i prometnija. Zvrka automobila i kamiona ispunjava ulice. Mali zanatski dućani zamijenjeni su velikim trgovinama. Djetinjstvo je izgubilo nekadašnju čaroliju. I pored svih tih promjena, Fojnica posjeduje mnoge prirodne ljepote i prelijepe parkove. Mjesto gdje vrijeme još uvijek stoji, od davnina, a misli putuju daleko.

Sabina Neradin III-1
SMŠ "Zijah Dizdarević" Fojnica

Fojnica, 01.12.2019.