Književnik Zija Dizdarević

Zija DizdarevicZija Dizdarević rođen je u Vitini kod Ljubuškog 18. februara 1916. godine, ali su njegovo djetinjstvo i mladost vezani za Fojnicu, gdje se njegova porodica preselila 1920.

Po završetku osnovne škole u Fojnici, 1926. godine upisao se na Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu i završio je 1930. Godinu dana kasnije pošao je u Učiteljsku školu u Sarajevu i završio je 1936. sa odličnim uspjehom. Kao srednjoškolac objavio je prve književne radove, učestvovao je u đačkim štrajkovima zbog čega je hapšen. Godine 1937. upisao se na studij pedagogije u Beogradu, gdje je objavljivao književne radove u brojnim listovima, ali je učestvovao i u političkom djelovanju bosanskih studenata u Beogradu i Zagrebu.

U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhapšen je u Sarajevu, dan prije odlaska u partizane, odveden u zloglasni ustaški logor Jasenovac i odmah ubijen.

Njegova majka i otac umrli su u maju 1943. godine u Fojnici.

Zija je živio svega 26 godina, više oskudno nego skromno, u grozničavom radu i učenju, ne žaleći sebe, kao da je znao da će živjeti kratko. Napisao je samo jednu do bola dirljivu zbirku priča "Prosanjane jeseni". U autentičnosti likova naših malih ljudi, izvornom bosanskom jeziku i poetskom iskazu u pričama o bosanskoj kasabi ostao je do danas nenadmašen.

Svojim pričama Zija je neprestano među nama.

Jedno od svojih najboljih djela "Bašta šljezove boje" Branko Ćopić mu je posvetio uz čuveno pismo:

Dragi moj Zija. Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo sa duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac. Neka Zijo. Svako se brani svojim oružjem, a još nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.

Posthumno, objavljene su mu knjige:

  • Pripovijetke (Svjetlost, Sarajevo, 1948),
  • Prosanjane jeseni (Džepna knjiga, Sarajevo, 1959),
  • Sabrana djela (Svjetlost, Sarajevo, 1968),
  • Blago u duvaru (Zadrugar, Sarajevo, 1983)

Zija Dizdarević: Majka

Stoji iz mene daleko, petnaest i više godina daleko, prigušeno bosansko djetinjstvo. Da li se sjećam?... Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.

Sjećam se: bilo je sunce, mnogo sunca oko nas kad su dječije igre i crne poderane seoske košulje prolazile avlijom i ispred prozora. U polumraku "zelene odaje" čamila je mati i krpila. Duvarevi tamni, u sjenci pili su krv iz ženskih obraza.

Sjećam se: jurili smo po vršajevima za konjima, preko trave i kamenja, kroz dječije razigrane prostore, zaboravljajući otići pet puta na dan u džamiju i poslije su očeve batine bile svršetak radosti. Mati je sumorno poslušna i prigušena kao i mi, suzila: "Svoj je otac, kad malo i udari...poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko", a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala.

Isprebijano, polomljeno djetinjstvo, nedoigrane igre, žena sakrivena u tami i očev nemilosrdni pogled. Stražarska sablja što nas je goropadno gonila kroz sokake...Rasli smo...

Književno-kulturna manifestacija "Susreti Zija Dizdarević"

Ova manifestacija se održavala u kontinuitetu od 1978. do 1991. godine, kada je prekinuta zbog ratnih dejstava na ovim prostorima. Ponovno je obnovljena 1999. godine i održava se godišnje (oktobar/novembar) u Fojnici, u znak sjećanja na književnika Ziju Dizdarevića, koji je u svom nevelikom ali literarno bogatom književnom djelu opisao Fojnicu i ljude u njoj u vremenu između dva svjetska rata.

Zaštitni znak manifestacije je Natječaj za kratku priču - pripovjetku, na koji svake godine stigne veliki broj priča iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i širih prostora, a za najbolje priče - pripovjetke predviđene su nagrade.

Za vrijeme manifestacije organizuju se susreti pisaca sa učenicima osnovnih i srednjih škola, književne večeri i promocije knjiga, pozorišne i filmske predstave, izložbe slika i fotografija, kao i mnogi drugi sadržaji.