Novosti

Narodno pozorište Sarajevo je 10. decembra 2018. godine ugostilo učenike SMŠ "Zijah Dizdarević" Fojnica u pratnji njihovih profesora, pedagogice i direktorice škole.

Na repertoaru je bila predstava "Fistik ili san o suncu, mjesecu i još nekim sitnicama" Almira Imširevića, u režiji Admira Glamočaka. U ulozi Fistika našao se Vedran Đekić, a pored njega su još glumili i Aleksandar Seksan, Milan Pavlović, Slaven Vidak, Aldin Omerović, Martina Mandek, Deni Mešić, Amina Begović i Mona Muratović.

Nakon školskih obaveza, naši učenici su uživali uz komičnu dramu, izuzetnu scenografiju i odličnu atmosferu.

Svake godine, naša škola nastoji pružiti učenicima odgoj i obrazovanje i izvan školskih klupa, kroz različite sadržaje.

Želimo posebno naglasiti želju i volju direktorice škole za organizacijom posjeta kulturnim institucijama te školskih izleta, koji mnogo doprinose unapređenju odgojno-obrazovnog rada u našoj školi. Naši profesori također preuzimaju veliku odgovornost za organizaciju i sigurnost svih učenika. Posebno smo zahvalni roditeljima naših učenika koji se uvijek rado odazovu da podrže realizaciju ovakvih i sličnih posjeta.

Dio predstave možete pogledati u nastavku.

RIJEČI DRAMSKOG PISCA

Priča kaže da je u kući Despića, na obali Miljacke, dvadesetih godina prošlog vijeka, igrana prva predstava u gradu Sarajevu. Pola stoljeća kasnije Jurislav Korenić i Reihan Demirdžić napisali su „Varalicu Fistika“, a onda, još novih pedesatak godina i ponovo – Fistik. Isti, a opet drugačiji.
Neka vrsta – superjunaka. Da, poput onih stripovskih, koji uveseljavaju, ali i donose utjehu. Fistikove super moći su – da se prilagodi, prevari, našali, ismije, ali i da pomogne. On je u „kostimu“ običnog čovjeka, i to je njegova snaga, njegova prednost. Za razliku od svih onih Spajdermena, Betmena i Supermena, Fistik nam nikad ne otkriva svoj identitet. Ne znamo njegovo „pravo“ ime, niti njegovu biografiju. On je naprosto – FISTIK.

U ovih sto godina, od predstava u kući Makse Despića do naše priče o Fistiku, Sarajevom je prošlo nekoliko ratova, dolazili heroji i kukavice, posjećivali nas pjesnici i filozofi, hulje i lopovi, ljubavnici i samci, dobronamjerni i zloslutni…mnoštvo svijeta. I možda ovo i nije grad u kojem je najljepše i najjednostavnije živjeti, ali je od onih gradova koji se pamte kad iz njih odete. Od Sarajeva ostaje „ožiljak“.

Fistik je jedna od „oštrica“ ovog grada. Zasijeca duboku, uz jaku anesteziju od smijeha i radosti, duboko svjestan one misli što mu je onomad ukradoše – svijet je pun gada! Takvom svijetu uvijek treba superjunak, treba mu FISTIK.