Škola: Mašinska stručna škola
Zanimanje: Automehaničar
Nivo složenosti: III stepen
Opis posla
Automehaničari popravljaju i servisiraju automobile i manje kamione. Osnovni posao automehaničara sastoji se u utvrđivanju i uklanjanju kvarova i oštećenja na motoru. Kako bi svoj posao mogli dobro obavljati, trebaju poznavati dijelove i princip rada motora, kao i toplinske i hidraulične zakone i procese. Prilikom servisiranja uglavnom provjeravaju, podmazuju i prilagođavaju dijelove motora, kako bi spriječili mogući nastanak kvarova. Pregledavaju svjećice, mehanizme kočenja, paljenje, nivo ulja u motoru, podešavaju signalnu opremu auta, ispituju položaj motora, pritisak, temperaturu, potrošnju motora, električne i vozne karakteristike.
Ako je posrijedi kvar na motoru, nakon što čuju opis smetnji od vlasnika vozila, provjeravaju motor vožnjom ili upotrebom opreme za testiranje. Ako je potrebno, rastavljaju motor te ispituju i namještaju sklop ili sistem motora i vozila. Prije rastavljanja motora obavljaju mjerenje i vizualni pregled motora.
U radu se služe ručnim alatima, električnim mjernim instrumentima, dizalicama, brtvama, brusilicama i sredstvima za čišćenje.
Stručne kvalifikacije
- planira, priprema, izvodi i vrši provjeru kvaliteta obavljenog posla;
- racionalno koristi sredstva rada, energiju, materijal i vrijeme;
- posjeduje odgovarajuća znanja za čitanje i razumijevanje tehničkih crteža i tehnološke dokumentacije;
- priprema dnevne izvještaje o proizvodnji i elemente kalkulacije;
- komunicira sa saradnicima, poručiocima i strankama, poštujući principe poslovne kulture;
- poznaje i pridržava se odredbi i načela standarda kvaliteta;
- poznaje princip rada i dijelove motora sa unutrašnjim sagorijevanjem;
- poznaje princip rada i dijelove transmisionog i kočionog sistema i sistema za upravljanje vozilom;
- racionalno i adekvatno upotrebljava pribore i uređaje za montažu, demontažu i uređaje za testiranje;
- vrši montažu, demontažu i otklanjanje kvarova drumskih vozila;
- racionalno i adekvatno upotrebljava odgovarajuće rezne, stezne i mjerne alate;
- vodi računa o zaštiti zdravlja ljudi i okolice u skladu sa higijensko-tehničkim, protivpožarnim i drugim mjerama zaštite.
Radni uslovi
Automehaničari rade u radionicama, od kojih su neke dobro prozračene, no većinom su zagušljive i bučne. Dok rade, ne mogu izbjeći rad s umazanim i zamašćenim dijelovima motora i vozila. Udišu prašinu, ispušne plinove motora i isparavanja ulja. Ne mogu birati položaj tijela u kojem će raditi. Često se moraju podvlačiti pod vozilo i satima raditi u takvu položaju. Prilikom manipulacije vozilom, dijelovima motora i alatima mogu zadobiti lakše ozljede kao što su posjekotine, opekline i nagnječenja, a pažljivim rukovanjem alatom i predmetima rada, kao i održavanjem uvjeta rada mogu potpuno izbjeći teže ozljede.
Poželjne osobine, osposobljavanje, zapošljavanje i napredovanje
Zbog tjelesnih napora kojima su izloženi na radu potrebna je bar prosječna tjelesna snaga i izdržljivost. Potrebna je spretnost prstiju, a još je bitnija spretnost cijele ruke. Moraju imati dobru koordinaciju pokreta s vidnim podacima, te dobar vid i sluh. Osobe s alergijama i drugim smetnjama dišnih organa nisu pogodne za ovaj rad. Traže se psihički stabilne osobe zbog potrebe primjene mjera zaštite na radu. Kao jedna od automehaničarskih najvrednijih vještina je dobra sposobnost rasuđivanja.
Osposobljavanje za automehaničara traje tri godine. Sve tri godine školovanja učenici naizmjenično provode vrijeme u školi i u automehaničarskoj radionici. U školi se odvija teorijska nastava, koja se sastoji od općih predmeta i stručnih predmeta potrebnih za svladavanje samog posla. U automehaničarskoj radionici učenik uči praktični dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi. Učenik u početku samo pomaže iskusnom automehaničaru, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim naučnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla.
Ako učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stepen sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na tom mjestu. Oni koji ostanu raditi u zanimanju najprije rade kao pomoćnici vlasnika automehaničarske radionice, a nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastitu zanatsku radionicu. Zarada automehaničara (vlasnika) zavisi o obimu posla, dok su pomoćnici plaćeni prema vremenu koje provedu na radu.
